You have 0 items in your cart
Ovo je ključ za razumijvanje svega ostalog.
Bradavica nije komad viška kože. To je mjesto na kome je virus – humani papiloma virus, HPV, ušao u ćelije kože i natjerao ih da se ubrzano dijele. Ono što vidite je gomila kože koju je virus napravio da bi u njoj živio. Iz toga slijede dvije stvari koje objašnjavaju gotovo sve frustracije s bradavicama. Prvo: ako se ukloni samo vrh, a virus ostane u dubljim ćelijama, bradavica se vraća. Zato se ljudi žale da su bradavicu „skinuli tri puta i uvijek se vrati”. Drugo: bradavica se ne rješava samo lokalno. Rješava je imuni sistem, kada je konačno prepozna. Sve što radimo lokalno zapravo služi da mu se olakša posao.
HPV je izuzetno lukav virus. Živi u najgornjim slojevima kože, gdje ima vrlo malo imunih ćelija u obilasku. Ne izaziva razaranje ćelija i ne pravi upalu, a upala je signal koji zove imuni sistem. Uz to aktivno prigušuje lokalne signale koji bi ga odali. Bukvalno se krije na vidnom mjestu. Zato bradavica ume da stoji mjesecima i godinama bez ikakve reakcije tijela. A zato i mnoge terapije rade tako što namjerno izazovu iritaciju i upalu na tom mjestu, da bi imuni sistem konačno došao da vidi šta se tu dešava. Poznata je i pojava da kada imuni sistem „provali” jednu bradavicu, često u kratkom roku nestanu i sve ostale na tijelu. To nije slučajnost, to je odgovor koji je konačno pokrenut.
Napomena struke: fitoterapija je njega i podrška koži, a ne zamjena za medicinsku dijagnozu. Promjene na koži koje brzo rastu, mijenjaju boju, krvare ili se šire treba da pregleda dermatolog.
Obične bradavice – grube, ispupčene, najčešće na prstima, šakama, oko noktiju i na laktovima. Karakteristične su sitne tamne tačkice u njima; to su začepljeni kapilari koji hrane bradavicu, i po njima se najlakše razlikuju od žuljeva.
Ravne bradavice – sitne, glatke, jedva ispupčene, u velikom broju. Tipično na licu, čelu i nadlanicama, a kod djece i po nogama. Kod muškaraca se šire brijanjem, kod žena depilacijom.
Plantarne bradavice – na tabanima. Zbog pritiska rastu u dubinu, pa umjesto ispupčenja izgledaju kao tvrda tačka sa žućkastim prstenom. Bole pri hodu, kao kamenčić u cipeli.
Bradavice oko noktiju su najtvrdokornije, jer je koža tu debela, a grickanje noktiju stalno unosi virus u nove pukotine.
Ono što se javlja u pazuhu, na vratu i pod grudima kao meki privjesci na tanušnoj peteljci najčešće nije bradavica nego fibrom, druga stvar, i ne liječi se isto. Vrijedi da ljekar pogleda prije nego što se bilo šta primijeni.
HPV ulazi kroz mikropukotine u koži. Za to su potrebne dvije stvari: dodir i oštećena ili omekšala koža. Zato su tipična mjesta prenosa bazeni, svlačionice, tuševi u teretani, sauna i zajedničke prostorije, vlažan pod, bosa stopala i koža koja je od vode omekšala. Sport, naročito borilački i timski, takođe.
Ali najčešći način širenja nije od drugih ljudi – nego sa vas na vas. To se zove autoinokulacija. Češanje, čačkanje, grickanje noktiju, brijanje i depilacija preko bradavice prenose virus u nove pukotine. Zato se broj bradavica često umnožava baš na jednoj ruci ili baš u jednom polju za brijanje.
Praktično to znači: bradavicu ne dirati, ne čačkati i ne brijati preko nje. Ako se turpija ili tocilo koriste, moraju biti isključivo za tu bradavicu i ni za šta drugo.
Djeca dobijaju bradavice češće nego odrasli, jer se njihov imuni sistem sa HPV-om tek prvi put sreće. Kod djece bradavice češće nestaju same, ali to zna da traje godinama , a u međuvremenu se šire i djeca ih se stide. Kod osoba sa oslabljenim imunitetom, zbog bolesti ili terapije, bradavice su brojnije, uporne i teže reaguju na sve.
Značajan dio bradavica zaista nestane sam, kada imuni sistem obavi svoje. Kod djece to zna da se desi u roku od godinu do dvije. Kod odraslih traje duže. Ali čekanje ima cijenu. Za to vrijeme se bradavice šire, prenose na druge, na tabanu bole, na licu smetaju, a kod djece ume da bude i socijalno neprijatno. Zato je uobičajen razuman pristup: ne paničiti, ali i ne čekati godinama pasivno.
Ne sjeći ih makazicama, žiletom ili grickalicom. Krvarenje, rizik od infekcije, ožiljak. i bradavica se skoro sigurno vraća, jer virus ostaje.
Ne dijeliti turpije, tocila, brijače i peškire.
Ne prekidati poslije nedjelju dana. Ovo je najčešća greška. Koža na prstu ili tabanu se obnavlja sporo, a virus je duboko. Bilo koji pristup traži nedjelje do mjeseci upornosti.
Ne očekivati da nestane odjednom. Bradavica se obično prvo smanji i potamni, zatim se osuši i ocrni, pa se odljušti. Faza kada pocrni nije pogoršanje, to je znak da proces radi.
Kod plantarnih bradavica treba računati na najduži rok, jer tu koža nosi cijelu tjelesnu težinu i najdeblja je.
Ako promjena krvari sama od sebe, brzo raste, mijenja boju ili ima nepravilne ivice, to se ne tretira kao bradavica dok ljekar ne pogleda. Ako je na licu ili genitalno. Ako imate dijabetes ili slabu cirkulaciju, naročito kod bradavice na stopalu. Ako se pored bradavice pojavi crvenilo, toplota i gnoj. I ako niste sigurni šta je to, jer se dosta stvari na koži liči, a liječe se potpuno različito.
Kod bradavica lokalni pristup ima dva razumna cilja: postepeno razgraditi zadebljalu kožu i podstaći kožu da reaguje, pa da imuni sistem obrati pažnju na to mjesto, bez spaljivanja i bez ožiljka, što je posebno važno kod djece i kod bradavica na licu.
Brđanski melem protiv virusnih bradavica gradi se oko etarskog ulja čajnog drveta, koje ima izraženo antivirusno i antimikrobno djelovanje i tradicionalno se koristi kod bradavica i gljivičnih promjena kože. Uz njega ide rusa, biljka koju narodna medicina vjekovima vezuje baš za bradavice, njen žuti sok je bio prvi izbor svake bake za tu namjenu, kao i kantarion i neven, koji čuvaju okolnu kožu od nadraženosti. Baza je maslinovo ulje i pčelinji vosak, pa se preparat drži na mjestu i djeluje kontinuirano.
Primjena je tačkasta: nanosi se samo na bradavicu, redovno, više puta dnevno, sa strpljenjem koje se mjeri nedjeljama i mjesecima, a ne danima. Očekuje se da bradavica prvo potamni i osuši se, pa tek onda otpadne. Kod djece se koristi bez straha od ožiljka — što je i glavni razlog zbog kog roditelji traže alternativu spaljivanju. Na licu i u genitalnoj zoni prvo se pita ljekar.
